Slikar Zvonimir Perko - Đona
7/21/2010, 17 komentar(a), zadnji:8/12/2010 10:02:51 AM

ZVONIMIR  PERKO rodio se u Dobrkovićima pokraj Širokoga Brijega 26. srpnja 1953. Prva četiri razreda pučke škole pohađao je u rodnom selu, a četiri viša u Širokom Brijegu. Školu za primjenjene umjetnosti završio je u Sarajevu godine 1973. Prva tri razreda bio je na kiparskom odjelu, a u četvrtom je, stjecajem okolnosti, morao prijeći na slikarski odjel na kojemu je i diplomirao. Izlagao je na više skupnih izložaba i četiri puta samostalno. Član je ULUBIH-a od 1983. godine.


Đona piše posvetu za sliku "Kala"


Posljednja večera, ulje / platno 2003.g.


Skidanje s križa 2003; ulje / platno

Vrlo brzo taj mladić je pokazao svu raskoš svog urođenog dara, koji ga je daleko odvajao od prosječnosti apsolviranja školskog programa, ukazujući na daleko veće mogućnosti poniranja u mističnosti široke kiparske problematike.

Kod Perke je sve, osim duhovnog stanja   i njegova izraza, nevažno i sve mora biti samo taj njegov osobni naboj, koji odbacuje sve druge prisutnosti ako one nisu u funkciji njegove dramatičnosti. Sve je neobično, a opet sve je toliko iskreno i spontano da čovjek, ukoliko nije spreman na napor koji mu osigurava razumijevanje ovog izraza, ne može doprijeti do njegove biti.
Prof. Alija Kučkalić, Zvonki je predavao kiparstvo na  umjetničkoj školi u Sarajevu.


Agonija gladi, 1975 ulje / platno

Navodimo nekoliko citata  iz kritike fra Vendelina Karačića na Perkin stvaralački opus.

"Krajolici i mrtve prirode rijetki su motivi, poglavito u novije vrijeme, koje perko uradi samo iznimno. U prethodnih nekoliko godina češći su mu motivi "čaršijske" arhitekture i trgova primorskih gradića.  A na tim slikama ulozi svjetla povjerava oživljujuću izražajnu snagu. Trgovi i ulice doimaju se kao pozornice po kojima se kreću ljudi iz neke onostranosti što podsjeća na tajanstveno – obredne uloge koje valja bespogovorno i tiho obaviti. Upravo taj moment neke onostranosti ili kretanja u vilinskome svijetu dočaravaju izraz lica, jednako na usamljenim licima  i u skupnim scenama.  Inače,  Perko sugerirada ni jedan predstavljeni lik-osoba u vlastitoj samosvijesti ne pripadaju samima sebi nego su u trajnom služenju nekom višem redu, ako ne i podčinjeni sudu. Ozbiljnost i meditativnost, suzdržanost i otužnost, očekivanje i smjernost koja je otvorena za nadu  i koja, samo kadšto, zrači radošću glavne su karakterne osobine likova, pa i kad se djevojke samosvjesno promatraju u zrcalu, kad se pogledima traže i sreću majka i dijete ili ljubavi par. Sveci, Božji poslanici, odražavaju unutarnju duhovnu snagu i očituju imperativ izvršenja vlastitog poslanja. Te značajke u svome likovnome izrazu autor provlači od prvih do najnovijih radova…

Iz snažnog unutarnjeg naboja  nastaju Perkine slike. One su iskren govor o svijetu-kozmosu kojemu je čovjek kruna u koju valja ugrađivati mnoge dragulje da bi zasjala sjajem koji joj je od iskona namijenjen. To je obredni postupak-odnos  poštovanja zatečenih stanja , očekivanja dopuna i unaprijedno slavljenje mogućega".



Mali Ante, 1978; ulje / platno

Jedan od anonimnih komentara na posljednju Đoninu samostalnu izložbu.
 Zvonko Perko, slikar ljudske topline i najdubljih, skrivenih kutaka ljudske duše. Vođen umjetničkim nagonom, slika što želi, ne podilazi zakonima tržišta, niti trendovima. Idealist, umjetnik u duši, umjetnik po zanimanju, umjetnik po načinu života, i zato se njegova umjetnost bez ikakve sumnje može nazvati iskrenom umjetnošću. Likovi su mu vanvremenski, nalaze se u novom svijetu, kreiranom i smišljenom samo za njih. Potpuno mirni, sjetni, odmjerenih pokreta, stavljeni u uski izrez, izvučeni u prvi plan, neposredno komuniciraju s promatračem. Sigurnom impostacijom likova, gauginovski snažnom konturom, Perko postiže punu uvjerljivost i prisutnost likova. Djevojke, monumentalne, kao klesane iz teškog hercegovačkog kamena, teških ruku, ali sposobne samo za nježne i suptilne dodire, ne mogu i ne žele nauditi svojim teškim rukama. I kad ih slika hladnim bojama iz njih izvire toplina i tiha dobrota. Sve je odmjereno, nenametljivo, ali upravo ta suzdržana ljupkost, začinjena monumentalnošću likova, nameće se snagom emocije koju Perko kanalizira u duše svojih likova, i daje djelu pečat nepatvorene umjetničke ekstaze. tc


Sv. Petar i Pavao; 1980 intarzija u kamenu, župna crkva Kočerin


Ramo, i tu je Indija; 1987; ulje / platno


Stolica; ulje / platno 2008


Obala; ulje / platno 2009.



Figurativna kompozicija; ulje / platno 2008.



Majka s djetetom; ulje / platno 2010.



Ženstvenost; ulje / platno 2008



Otok; ulje / platno 2010.




Gornja slika:   Uznesenje sv. Ilije ;  intarzija u kamenu, Masna Luka 2005.
Dojnja slika:   Žrtva na Karmelu ; intarzija u kamenu, Masna Luka 2005.

(www.dobrkovici.com)